Semir Behram
U prošlom tekstu sam pisao kako odnos između Islamske Republike Iran i Izraela ulazi u sve napetiji stadij. Karte se sve više otkrivaju i sve je manje onoga što se skriva od očiju javnosti. Izrael je u vazdušnom napadu onesposobio podizanje vojne baze Imam Ali u sirijskoj provinciji Deirezzor, na kojoj su se prethodno mogle vidjeti zastave paravojnih šiitskih milicija, kao i Iranske Revolucionarne Garde koja uveliko kontrolira pogranični pojas. U istoj provinciji gađana je pozamašna infrastruktura koja pripada paravojnim jedinicama pod kontrolom režima iz Teherana. Izrael se potrudio da nanese što snažniji udarac iranskim proxy trupama; da ih uništi ili da ih uspori od ostvarivanja tako jasnih nakana. Iran je samo par dana kasnije oštro odgovorio.
Jato bespilotnih letjelica se nadvilo nad naftnim postrojenjima Abkaika i Huraisa na istoku Saudijske Arabije. Devastacija je bila pozamašna. Udari su, doslovno, prepolovili proizvodnju nafte, što je izazvalo ekonomski šok, a kako kažu stručnjaci - globalna ekonomija ne trpi velike štete. Nekolicina dronova je uspjela uništiti najvažnije i najveće naftne rezerve u svijetu. Frustracija kraljevske porodice i američkog predsjednika Donalda Trumpa se mogla osjetiti u njihovim izjavama. Pokazali su bijes, no nisu odgovorili agresijom.
Ako je nešto moglo da bude iskra koja će potaknuti direktniji sukob, onda je to definitivno napad bespilotnim letjelicama na naftna postrojenja. To je jednostavno bilo najzelenije svjetlo za početak sudaranja dviju priča koje u svakom slučaju teže klinču. Konfrotacija se nije desila. Ipak, ovaj napad mnogo toga otkriva. Prije svega slabost protivvazdušne odbrane Saudijske Arabije, tačnije sistema Patriot koji je kupljen od Sjedinjenih Država što je svakako veliki šamar za predsjednika iz Bijele kuće. Ako je desetak dronova kupljenih na Amazonu za stotinjak dolara bilo u stanju da naudi tako bitnom postrojenju koje se nije uspjelo zaštititi ni pored enormnog vojnog budžeta, ni pored silnih milijardi ulaganja, tad se dolazi do spoznaje koja po automatizmu mora mijenjati retoriku i način djelovanja.
Postavlja se pitanje: da li je logično gađati dron od stotinu dolara sa projektilom od preko milion? Uz vrlo bitnu napomenu da dronovi imaju mogućnost niskog leta, samim tim vrlo lako prolaze ispod radara. Ako je granica velika, a u ovom slučaju jeste, tada je iznimno teško kontrolisati „sitne“ letjelice koje se provlače duboko unutar neprijateljskih linija. Protivvazdušni sistemi su paralizovani i preskupi. Iran je uputio jasnu poruku.
Sjedinjenim Državama i Kraljevini ostaje puzno pravo da se ljute i da prijete. Međutim, pas koji laje ne ujeda. Ovo je bila poruka režima iz Teherana poslana preko proxy jedinica iz Jemena koji, između ostalog, traže povlačenje saudijskih snaga i arapske koalicije iz te zemlje. Bit će vrlo zanimljivo u idućih par mjeseci pratiti nastavak dešavanja. Ako Saudijska Arabija ne posluša poruku, možemo očekivati idući udarac, a pitanje je koliko samo udaraca može da slijedi, te koliko ih može primiti. Činjenica je da je ranjiva, ranjivija nego ikad, a u zadnjih 25 godina potrošila je preko 500 milijardi američkih dolara na kupovinu vojne opreme koja, s druge strane, postaje potpuno beznačajna, jer se ne može odbraniti od oružja koje se može nabaviti od malo jačeg bajramluka.
Saudijska Arabija je svjesna da je ponižena samim tim što nije primila direktan udarac od svog najljućeg neprijatelja. Iran je pokazao da može i preko proxyja da savije kičmu u čvor ovoj zaljevskoj monarhiji. Husi, produžena ruka režima iz Teherana, okitili su se perjem majke ptice unutar gnijezda koje se nalazi na grani lešinara koji ih želi istrijebiti. U pitanju je potpuno bezizlazna situacija za porodicu Saud, pogotovo što cijela kraljevska vizija preko noći postaje bezvrijedna i teško ostvariva. Imate kamičak u cipeli, a ne možete ga izvaditi. Svako udaranje nogom od tlo ne šteti kamičku, ali ranjava taban i petu. Vizija porodice Saud.
Pored velikih ulaganja u vojne kapacitete, Saudijska Arabija ima namjeru da u narednih 20 godina u desalinizaciju vode i proizvodnju električne energije 213 uloži milijardi američkih dolara, u nastojanju da riješi pitanje opskrbe stanovništva pitkom i tehnološkom vodom. Sa ove tačke gledišta njen veliki neprijatelj je u mogućnosti da vrlo lako, bez prevelikog napora, onesposobi komplekse za desalinizaciju vode, što implicira sasvim preciznu konstataciju. Porodici Saud je dato do znanja da se ne upušta u sukob jer, kako su postavljene figure na geopolitičkom polju, Iran je u stanju da osakati normalno funkcionisanje državnog aparata. Sva višegodišnja ulaganja propadaju u slanu vodu.
Kad bi se Saudijska Arabija povukla iz Jemena, pokazala bi svoju slabost, ali i pragmatičnost. U pitanju je mnogo veći ulog od časti, pogotovo ako se na jedan tas stavi čast jedne porodice, a na drugi životni standard i sama egzistencija miliona njenih stanovnika. Direktnu prijetnju su dobile i ostale članice koalicije okupljene pod porodicom Saud, tako da možemo očekivati razumljivo nezadovoljstvo saudijskih franšiza. Definitivno kraljevstvo nikada nije bilo ovako uzdrmano. Napad dronovima je svojevrsna prekretnica u ratovanju. Upravo smo ušli u novu epohu koja će sasvim sigurno, zbog jednostavne dostupnosti potrebnih materijala, osigurati potpuno drugačije, te nadasve ubojitije spektre terorističkih aktivnosti.
Ako još uvijek pritajeni sukob između Saudijske Arabije i Islamske Republike Iran eskalira u veće razmjere, tada se otvaraju vrata za slobodnije djelovanje Islamske države i Al Kaide. Islamska država samo čeka da se primarni fokus otkloni sa njenog imena, a hrvanje ova dva režima je upravo ono što se priželjkuje u taboru Ebu Bekra El Bagdadija. Ne zaboravimo da je u samom Jemenu jedno od najjačih uporišta Al Kaide, tako da ni tendencije Ajmana Al Zavahirija nisu za odbaciti. Observeri spominju da se uskoro može očekivati novo nametanje Al Kaide na džihadističkoj sceni, a ovo je izvrsna prilika da organizacija Osame bin Ladena ponovo vrati „izgubljenu slavu“. Opet, vremenski okvir džihadističkih prezentacija može „spasiti“, te utihnuti sukob koji je na pomolu, ako preuranjeno djeluju. Tim činom vratili bi fokus na sebe, a uzburkana krv zaljevskih režima bi splasnula. Saudijskoj Arabiji bi najviše odgovarao veliki teroristički napad u kojem bi ona izigrala duplu žrtvu, a svjetska javnost bi po inerciji stala na njenu stranu. Mnogo bolje od pragmatičnog sramoćenja povlačeći svoje trupe iz već izgubljenog rata.
Poslušaj:
Comments