Završen je prvi ciklus projekta zvanog “Mostovi Hercegovine”, potpuno uspješno. Postavlja se pitanje: da li je moglo bolje? Definitivno je moglo bolje, jer da nije, tada bi bilo suludo očekivati i tražiti nastavak priče. Cijeli proces kroz koji se prošlo je konstantno pokazivao mogućnosti širenja i razvijanja. Pandemija je bila najveći protivnik, neprijatelj koji je konstantno zavlačio i uslovljavao putanje kojim je rijeka “mostova” prodirala kroz Hercegovinu. Poenta cijelog projekta je zahtijevala upoznavanje i zbližavanje - bliskost, svih mladih ljudi koji su, prevenstveno, izrazili želju da učestvuju, klinaca koji su prepoznali potencijal poruke koju smo im odaslali u prvim pozivima za učešće u ovoj izrazito potrebnoj storiji povezivanja nasiljem, iz devedesetih godina, raskinutih, a prirodno neraskidivih, predjela i duša, tijela koja su vjekovima navikla na razgovor, saradnju, trgovinu i upoznavanja različitih tradicija koja su vremenom stvorila mentalitet zajedničkih vrijednosti. Rat je prekinuo, obezvrijedio prirodnost i iskrenost tih vrijednosti, dok je nakon ratnih dešavanja, u ponorima egzistencijalističkih strahova, zajednički sadržilac - vrijednost, bila potpuno zanemarena. To je nečuveno i sramno, mladi ljudi kroz svoje odrastanje prisilnim normama navikavaju na očitu neprirodnost.
Potreban je bio prvi pokušaj, nejak i sramežljiv, ali odlučan i spreman na sve nedaće, koje, sigurno nadolaze. Naravno, dolazile su. Neke i neočekivano, poput pandemije, koja je zbog virtualnih prostora dozvolila priči “mostova” da se odašilje, ali je zabranila: zbližavanje, upoznavanje i razvijanje osjećaja bliskosti. Istina, taj segment nas je pomalo obeshrabrio ubacivši nam trunke sumnje u u nastavak ciklusa. Mnogi mladi ljudi, misleći da će posjetiti Trebinje i Mostar, a saznavši da je to ipak neizvodljivo zbog nametnutih mjera predostrožnosti, odustajali su od participacije u kalemljenju, zajedničkih vrijednosti i solidarnosti, na krhku granu posađenu na zemlji predaka.
Mi nismo odustali.
Prevazišli smo nesuglasice i postali uvjerljiviji i jači u opstojnost “Mostova Hercegovine”, u premostivost i potencijal. Ova priča ide dalje, naši mostovi moraju, naprosto, povezati razmaknute kanjone i litice, korita rijeka i domaćinske domove, naši mostovi su mladi i gipki, oni vežu ljude i tradicije, naši mostovi su svi učesnici projekta. Svaki tekst, tonski zapis i video je šaraf, vapnenac, vezivno tkivo i kopča u procesu koji je započeo početkom ove godine i koji nastavlja da gradi puteve do konačnog cilja.
Mnogi ljudi, zbog svojih skučenih pogleda, ne prepoznaju naša nastojanja i viziju, ne vide naše mostove, oni su prepreka i barijera na našem putu, stoga nam je potrebna pomoć i podrška. Zamke su oko nas, ali i u nama samima, ali mi ih možemo pobijediti i prerasti. Ovaj projekat, prije svega, mijenja nas, daje nam snagu i volju, uzdiže nas i vodi. Ni sami nismo svjesni pravoga potencijala odaslane poruke.
Prvo smo krenuli sa pronalaženjem mladih ljudi, da bi potom proizveli literaturu u vidu tonskih zapisa, tzv. audio knjige, koje smo postavili na naš portal da učesnici mogu dobiti temelj i prvo znanje od kojega treba krenuti. Složićemo se da je jako bitan ispravan početak. Sljedeći korak su bila predavanja eminentnih stručnjaka iz raznih oblasti koje se dotiču mentaliteta cijele Hercegovine, da bi nakon naobrazbe putem Zoom platforme trebalo da se vidimo uživo, no to nam je pandemija uskratila nametnuvši nam svoju agendu. Izborili smo se i priveli prvi ciklus kraju. Kanili smo napraviti koncert, na kojem bi se okupili da proslavimo uspješan završetak, ali, ponovo, pandemija je uvukla svoje prste.
Ovaj tekst, jednostavno, ne smije biti žalopojka. On to nije. Ovo je samo dokaz da se i pored nepredviđenih okolnosti priča izborila i pokazala put razvitka. Sada, tek, možemo zamisliti koje mogućnosti su nam se nudile da nije bilo ovih prepreka? To je sasvim jasno i uočljivo. Sada, konačno, znamo kako stojimo i koliko je izvodljivo očekivati postepeno razvijanje. Prvi ciklus je bio više od probnog balona. Drugi ciklus može i mora biti korak naprijed i stepenica iznad. Vrijeme nam ide u korist kada udružimo snage i kada spojimo različita iskustva u zajedničku viziju. Ja bih to nazvao ispravnošću.
Semir Behram
Comments