Davor Mišković voditelj je neprofitne organizacije Drugo more iz Rijeke. Drugo more je organizacija koja se bavi produkcijom, promocijom, istraživanjima i obrazovanjem na području kulture. Unutar projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture Drugo more vodi programski pravac Dopolavoro, koji se bavi novim oblicima rada koji nisu postojali ili nisu bili rašireni do prije desetak godina. U fokusu programa je tehnologija koja oblikuje čovjekova zanimanja i način obavljanja rada, te društveni odnosi koji se preslikavaju na svijet rada i na samu tehnologiju. Za AbrašRadio i program Kultura poslije, razgovor vodio Ronald Panza.
Iako se na sve strane najavljuje kraj pandemijske situacije, ona je svakako napravila jedan priličan obzor štete s posljedicama koje se neće tako lako zaustaviti. Posvuda odjekuju najave i pokušaji definiranja nekog novog svijeta. Poznavajući rad Drugog mora vi se već dugi niz godina i bavite propitivanjima ovoga kao i nagovještajem mogućih svjetova. Kako vam se čini ovaj još uvijek skriveni prospekt mogućnosti ili iznenađenja?
Epidemija koronavirusom nam je svakako promijenila živote i nova normalnost o kojoj govorite zapravo predviđa zadržavanje pojedinih oblika ponašanja i poslovanja nakon kraja epidemije. Ne radi se o novim oblicima nego o amplifikaciji procesa koji traju godinama. Komunikacija putem video konferencijskih poziva, online škole i trgovine, sustavi nadzora i praćenja putem digitalnih tehnologija, organizacija rada putem digitalnih platformi, i drugi elementi nove normalnosti prisutni su u našim životima već desetljećima, ali u vrijeme karantene postale su dominantne forme organizacije naših života. Zadržavanje ovih formi kao dominantnih može bitno promijeniti naše živote. Zamislimo samo da se škola održava isključivo online. Kako bi se to odrazilo na proces učenja, stjecanje socijalnih vještina djece, na njihovu socijalizaciju, vršnjačku kulturu i solidarnost? Kako bi se odrazilo na roditelje, na organizaciju skrbi o djeci, na mogućnost rada i društvenog života roditelja, na odnose među partnerima? Naravno, radi se o dalekosežnim posljedicama koje bi bitno promijenile sve nas kao individue i društva u kojima živimo. Sagledavanje svih društvenih posljedica samo jednog od tih procesa koji su amplificirani u vrijeme karantene nužno je prije donošenja ikakve odluke o tome što ćemo zadržati, a što odbaciti kao element nove normalnosti. U Italiji je već organiziran snažan otpor građana prema tendenciji da online škola postane nova norma. Na tom primjeru vidimo kako se epidemiološke mjere koriste kako bi se suzio prostor javnog života. Naime, škole nisu samo mjesta stjecanja znanja nego i socijalizacije, forumi javnog života gdje djeca oblikuju svoja mišljenja i ukuse. Rekao bih da je općenito tendencija te nove normalnosti daljnje sužavanje prostora javnog života i nastojanje da se život svede na privatnu sferu. Drugim riječima, da nas se svede na idiote u izvornom značenju te riječi.
Pandemija koronavirusa je neminovno morala utjecati i na samu izvršnu produkciju projekta Rijeka 2020, mnogi su sadržaji zaustavljeni, događaji nisu održani, a novci su povučeni ili se povlače što je rezultiralo masovnim otkazima. Isto tako, ovako gledano sa strane, čini se kako je reakcija na ovaj doista nesretni niz događaja bila možda i previše skromna za ovako veliki događaj. Kao da se program nije ni pokušao prilagoditi trenutku i mogućnostima što je bilo čudno za višegodišnji trud. Da li je to doista bilo tako I koja je zapravo kronologija događaja, te da li se sada ponovo vraća optimizam u samom projektu?
Veliki događaj kao što je Rijeka 2020 ovisan je o nizu silnica i upravo se zato i našao u problemu. Kao što možemo pratiti upravo su veliki kulturni ili sportski događaji posebno pogođeni epidemijom. Razloge za to možemo naći upravo u ovisnosti o nizu faktora, financiranju, mjerama koje reguliraju okupljanja ljudi, putovanja, transport, izgradnji infrastrukture, itd. Svaki od ovih faktora ovisan je o nizu odluka koje su međuovisne tako da blokada u odlučivanju na bilo kojoj instanci onemogućuje donošenje niza drugih odluka. Ne mogu vam prenijeti potpunu kronologiju događaja jer ni sam nemam potpuni pregled situacije, no čini mi se da je cijeli proces određen s nekoliko ključnih odluka. Naravno, prva i najvažnija se odnosi na zabranu javnih događaja i putovanja što je cijeli projekt Rijeka 2020 stavio u mirovanje. Slijedila je odluka o ograničavanju financijskih transakcija i smanjenju budžeta. Posljedica tih odluka su odluke o otkazivanju dijela programa i otkazi ljudima. Sada kada su se stvari ponovo pokrenule naravno da se vraća optimizam, no i dalje je sve obilježeno neizvjesnošću jer svi smo svjesni da svakog časa možemo ponovo u karantenu.
Drugo more je domaćin programskog pravca Dopolavoro u okviru projekta Rijeka 2020. O čemu se radi u programskom pravcu i kakav utjecaj može ostvariti na trenutni kulturni život Rijeke?
Programski pravac Dopolavoro se bavi radom i dokolicom. Tu se najviše bavimo upravo ovim procesima koji su se amplificirali u doba epidemije, organizacijom rada putem platformi, prekarnim radom, algoritmima koji kontroliraju radne procese i logistiku, ali i širim posljedicama suvremene organizacije rada kao što je uništavanje prirodnog okoliša. S druge strane, bavimo se i idejama i pokretima koji se odupiru tim istim procesima, koji zagovaraju neki drugi tip organizacije rada. Programski pravac ne odstupa od našeg uobičajenog načina rada, dakle radi se o produkciji i prezentaciji radova angažiranih suvremenih umjetnika.
Stručnjak ste za kulturnu politiku s posebnim naglaskom na razvoj i ostvarenje kulturnih strategija. Što sve treba sadržavati kvalitetna kulturna strategija grada I kako se ona treba sastavljati?
Kulturna strategija treba sadržavati prioritete kulturnog razvitka. Dakle, ne bi trebala pobrojati sve što u gradu događa nego bi trebala odrediti u što će se ulagati, kako će se u to ulagati i obrazložiti zašto će se baš u to ulagati. Pretpostavka za izradu strategije su podaci o stanju u gradu, ne samo u kulturnom sektoru nego je potrebno imati podatke o demografskim obilježjima, obrazovnoj strukturi, ekonomskim pokazateljima, dakle imati punu sliku o gradu, te informacije o trendovima kulturnog razvitka ne samo u gradu nego i u širem okruženju. Kako mi uglavnom nemamo tih pokazatelja onda proces izrade strategije koristimo za prikupljanje što više informacija okupljajući velike timove ili razgovarajući s velikim brojem ljudi. Problem s takvim pristupom je da se vrlo teško odlučujemo za određivanje prioriteta jer određivanje prioriteta prvenstveno znači da puno toga izostavljamo iz prioriteta. Unatoč tome čini mi se da je proces izrade strategije koji uključuje velik broj ljudi koristan za sve uključene jer dovodi do kvalitetnijeg razumijevanja cijelog kulturnog sustava i do većeg stupnja identifikacije s predviđenim aktivnostima. Takva strategija se onda ne doživljava kao nametnuta od nekog stranog tijela i ima veće šanse da se provede.
Kakav je trenutno položaj kulture i kulturne politike kod nas u regiji ali i u ostatku svijeta? Što je zapravo u fokusu, što muči kulturni sektor i na što uvijek treba pripaziti?
Kulturni sektor prvenstveno muči njegova vlastita autonomija, a ključni izazov kulturnih politika je očuvanje te autonomije. Kulturni sektor se nalazi pod pritiskom evaluacije kriterijima koji nisu proizašli iz logike obavljanja kulturne djelatnosti nego iz ekonomske ili socijalne logike. Radi se o snažnom pritisku koji proizlazi iz sužavanja javne sfere i nastojanjem da se sve ljudske aktivnosti mjere istim aršinom, odnosom troškova i dobiti. Mjeren ekonomskim i socijalnim kriterijima kulturni sektor će uvijek biti slab u odnosu na sektore koji su skrojeni kako bi ostvarivali ekonomsku dobit ili pružali socijalne usluge. Zato je izrazito važno obraniti vrijednosti i kriterije koji su kulturi imanentni, slobodu izražavanja i formalnu izvrsnost.
Drugo more je posljednjih mjeseci bilo aktivno i na polju izdavaštva. U okviru projekta Dopolavoro imate dvije nove biblioteke s mnoštvom izdanja. Možete li nam ih približiti?
U okviru programskog pravca Dopolavoro nastale su dvije biblioteke, Skhole koju vodi Multimedijalni institut iz Zagreba, te biblioteka Rad i misao koju zajednički vode Drugo more i Jesenski i Turk. Obje biblioteke su nastale kao izraz potrebe za uokvirivanjem tema kojima se bavi programski pravac Dopolavoro.
Drugo more: www.drugo-more.hr
Dopolavoro: www.rijeka2020.eu/program/dopolavoro
Comentários