Svijet se žurno pozdravio i rastao s nesretnom proteklom godinom i svim referencama na nju, no mi smo si odlučili uzeti vremena i prokopati još malo po onome što iz nje vrijedi upamtiti. Januar je u našoj redakciji protekao u preslušavanju i razmjeni najznačajnih muzičkih ostvarenja. Slijedi 20 albuma iz pandemijske godine na koje vam skrećemo pažnju.
Izbor: Ronald Panza
Moor Mother & billy woods – Brass (Backwoodz Studioz)
Objavila je više karantinskih albuma, pa ni album s još jednim prijateljem billyem woodsom, nije iznenađenje. Album je klasičniji hip hop album, ali prilično razrađen i dovršen. Kada se spoje dva najmaštovitija lika s trenutne alter hip hop scene, dobijete puno različitih zvukova u skladnom kontrapunktu. Redaju se povezane teme afrofuturizma i preživljavanja, priče o nasilju, žrtvi i paranoji, dok svuda okolo padaju ostaci znanja i civilizacije.
Poslušaj:
Moor Mother - Circuit City (Don Giovanni Records)
Remekdjelo koje odmah u startu podsjeća na Princeove inscenacije paralelnog svijeta 80-ih i neprekidna gradska zvučna lutanja Pere Ubu. Četverodjelni freejazz mjuzikl o traumama gentrifikacije, tehnologije koja napada i kvari ljude umjesto da im pomaže. Nošen furioznim poetskim driveom Camae Aywae, ova freejazz afrofuturistička predstava pronalazi svoj pravi grad na teatarskoj pozornici.
Poslušaj:
Einstürzende Neubauten - Alles in Allem (Potomak)
Iako je novi album možda smjerao u pravcu zadnjih albuma Nick Cavea, na kojima ovaj putujući propovjednik uspješno svodi račune s godinama i novim traumama, novi album je začudno pokazao najbolju cjelinu otkako su promijenili zvuk, prije dvadeset godina. Napravili su album koji je jedno predivno pismo Berlinu. Pisano je bez namjere, nevidljivom tintom o mjestima koja se provlače ljudima – gradskim kvartovima djetinjstva, ulicama, rijeci, otpadima, napuštenim aerodromima, ali i o duhovima grada kao što su Rosa Luxemburg i brojne izbjeglice. U pjesmi Taschen začudno spajaju vlastitu izopćenost iz svijeta otpada sa životom stvarnih migranata, koristeći kao instrumentarij dvije izbjegličke torbe zajedno s poezijom
Poslušaj:
Horse Lords - The Common Task (NSPY)
Utopistički Horse Lords hrabro kombiniraju utjecaje njujorške gitarske škole Glenna Brance sa saharskom gitarskom muzikom. Istovremeno okvir kompozicija, njena repetitivnost kao da su izišli iz tradicije minimalizma. Kada se tome dodaju free jazz momenti na tragu Alberta Aylera, dobije se radikalna transična ljepota koja još oživljava ulice i napuštene prostore. Ovaj radosni i uporni bit ritma kao da daje nadu u neka nova kretanja. Slušati u napuštenim prostorima.
Poslušaj:
Headless Horseman - Inhabited Shadows (HH Records)
Broj sjajnih industrial techno umjetnika je tolika da bi je trebalo samo za nju praviti, no bar su dva albuma za nijansu bila posebnija od drugih.
HH anonimni je berlinski elektroničar i DJ. Godinama je učio kao živjeti u sjenama, sa svim onim što se u samoći može naći ili uzgojiti. Zvuk koji se vukao godinama ovdje je konačno zaokružen. Ambijentalni industrijski sintovi spajaju se sa perkusivnim napadima. Meditacijski tonovi sa zubatim zvučnim talasima. Apstraktna teritorija poziva slušaoca da se suoči sa svojim strahovima, dilemama kao i političkim nesigurnostima svijeta bez prave javnosti.
Poslušaj:
Oranssi Pazuzu - Mestarin kynsi (Nuclear Blast)
To da je suvremeni metal jedan od najkreativnijih žanrova svima je postalo jasno ako ne prije, onda svakako zadnju dekadu. Njihov peti album, možda je jedan od najboljih albuma žanra uopće. U osnovi black metal bend sa primjesama psihodelične melodioznosti, ovaj su put proširili koncept sa kreativnim prog elementima koji djeluju kao ironični komentar dovoljno mračne tehnokratske stvarnosti. U dugim prostornim kompozicijama naziru se elementi radikalnog problematiziranja još uvijek neostvarenog posthumanizma.
Poslušaj:
Lafawndah - The Fifth Season (Latency)
Posljednjih godina posebno su mi zanimljivi eklektični albumi u kojima se fantastično miješaju konteksti. Muzika se posuđuje iz ogromne naslušanosti te autori skladno spajaju nešto što je godinama bilo možda nespojivo. Na taj način stvara se dojam rušenja granica koji je uvijek iznova osvježavajući. Iako ovaj album nije uopće nov u takvim pokušajima, nekako djeluje pamfletski. Distorzirani teritorij izlomljenog trip hopa koja se neprekidno proširuje raznim zvukovima od elektronike do neskrivenog jazza u kombinaciji s pop vokalom. Album je inspiriran knjigama nove Ursule Le Guin, afroameričke SF spisateljice N.K. Jemisin i njenom trilogijom Broken Earth.
Poslušaj:
The Soft Pink Truth - Shall We Go On Sinning So That Grace May Increase? (Thrill Jockey)
Savršeni eklekticizam side projekta Drew Daniela, jednog dijela dua Matmos. Projekt je inicijalno nastao kako bi Daniel malo više koristio svoju ljubav prema raveu, black metalu i crust punku. No ovdje je iznenada napravio punokrvni i složeni album koji uspješno spaja elektroniku sa neoklasičarskim minimalizmom, a namijenio ga je meditaciji i opuštanju suprotsavljenim raznim divljajućim rasizmima. Kako sam navodi, ovo je protestni album protiv Trumpovo predsjedavanja I postupaka, ali sasvim obratnih koordinata. Nije htio raditi bjesni i cinični album, već se udružio s prijateljima u iskazivanu potrebe iskazivanja međusobne podrške talentu nasuprot doba sveopćeg besmisla.
Poslušaj:
Memnon Sa - World Serpent (Magic Mountain)
Prvi album Memnon sa kojeg Misha Hering objavljuje na vlastitoj etiketi Magic Mountain. Jedan od najboljih albuma u posljednje vrijeme vrlo aktualne scene dinamičnog ambijenta. Generalni dojam albuma je upravo takav, ambijentalan, ali unutra se nalaze i veoma motorični, skoro seizmični ritmovi koji se u sveopćem drone ugođaju pojavljuju kao ritual. Osjećaju opuštenog beznađa pomažu i narativni bljeskovi ritualnog zbora.
Poslušaj:
Emma Ruth Rundle & Thou - May Our Chambers Be Full (Sacred Bones Records)
Jedinstven spoj brzo rastuće zvijezde doom-folka Emme Ruth Rundle sa močvarnim doom ekscentricima Thou. Harmonijski Thou narastaju iz bezbroj utjecaja a da bi se ta slučajna kakofonija susrela u duetu dva vokala, melodičnog baritona Emma Ruth Rundle i vrištećeg zbora jedne osobe – Bryana Funcka. U toplom i širokom naručju feedbacka ERR, slažu se i smiruju bijesni metalni nasrtaji – tuga koja se veseli I sreća koja plače. Na albumu se izlažu osjećaji nakon proživljenih trauma, depresija kao rezultata raznih egzistencijalnih kriza. Među utjecajima navode i pisanje Julije Kristeve, Ciorana, Ligottija…
Poslušaj:
Neptunian Maximalism - Eons (I, Voidhanger Rec)
Belgijski supermasivni band s dva bubnjara i mnoštvom multiinstrumentalista napravio je ambiciozni trostruki album na kojem tematiziraju konfuzni život u eri antropocena. U osnovi radi se o bandu koji još jednom eklektički spaja doom metal sa free jazzom. Jasni su utjecaji jednih sunn, earth, swans sa jazzom sun ra I coltreanea, a sve to zvučni prilično masivno, ali i razrađeno. Prvi dio trilogije – To the earth, krajnje je snažna, tribalna i agresivna ploča s free jazz kontrapunktom. Drugi dio – To the moon, nastavlja sa ritualnom energijom, ali ona ovaj put više leži na halucinantnoj međuigri perkusija. Treći dio – To the sun – smirujuća je međuzvjezdana meditacija koje oni sami nazivaju “drone operom”. Album koji svojom dužinom, formom i strukturom, temama asocira na mogući suvremeni soundtrack za Danteovu Božanstvenu komediju.
Poslušaj:
Dead C - Unknowns (Ba Da Bing Rec)
Novi album veterana i učitelja bučnog krajolika Dead C nije još samo jedan iskorak u njihovoj velikoj diskografiji, već nova potraga za načinima kako se ostvariti u prostorima krize. Improvizirani zvuk koji ih godinama karakterizira sve je podebljaniji horizontalnim prostornim raspoloženjem lutanja kroz nepoznato. Neprekidni feedback, gitarski dijalog i bubanj koji krči neku svoju stazu za ostale, po ko zna koji put otkrivaju neko novo vulkansko mjesto, novu sreću izolacije u krajoliku voljenog Južnog Otoka.
Poslušaj:
Michael Morley - Sonate pour la boite a musique I-X (Otari)
Propisno izdanje Morleyevih fantazija iz 2015 na labelu Otari skladno se uklapa u današnji životni ritam. Odavno je poznato da individualci s otoka Aetoaroe imaju rijedak i poseban dar za eksperimentalnu muziku, a Morley je svakako jedan od prvaka. Ovdje su njegove duge svite za gitaru i sintesajzer u posve drugom tonu nego zvuk njegovog matičnog banda Dead c. Još jedan primjer kako uvjerljivo nježni mogu biti usamljeni, izolirani i bučni ljudi koji lutaju vulkanima, vlažnim livadama i plažama crnog pijeska.
Poslušaj:
Imperial Triumphant - Alphaville (Century Media Records)
Još jedan čisti eklektički biser. Treba biti doista hrabar i samouvjeren i na ovaj način povezivati jazz s black metalom. Kao i njihova braća po zvuku Krallice, IT koriste jako puno promjena u slojevima zvuka koji dosta toga duguje improvizaciji. No, dok Krallice improviziraju metalom kako bi ga evoluirali preko jazza, IT doista sviraju jazz koji zvuči kao metal. Uz sve to koriste jako puno progresivnih poteza, zvukova klavira, taiko bubnjeva i elektronike, koji stvaraju opaku, maglovitu ali svježu atmosferu futurističkog mračnog grada crnog zvuka.
Poslušaj:
Duma - Duma (Nyege Nyege Tapes)
Besmisleno je podsjećati na tradicionalnu afričku ritmiziranost i dinamičnost, ali Nyege Nyege label iz Ugande kao da baš ima takvu misiju, širenje suvremene afričke eksperimentalne muzike. Među novijim autorima posebno se izdvaja Duma, kenijski duo koji svoju muzičku prošlost duguju metalu. Ovdje su od metala samo preuzeli grind vokale, a sve ostalo je uvjerljivi ritmizirani harsh-noise koji se začudno odlično nosi sa povremenim upadima industrijalnih ambijentalnih tonova. Visoki energični sonični napad na granice zvuka u svakom slučaju, koji nema u sebi nikakavu postkolonijalnu ovisnost ili ponovljivost. S veseljem očekujemo njihove naredne avanture, kao i scenu koja se oko ovog zvuka polako širi.
Poslušaj:
Moses Boyd - Dark Matter (Exodus Rec)
Nova jazz scena svake je godine sve bujnija i bogatija. Ovdje izdvajamo album koji se jednostavno nametnuo kao nešto prilično novo. Najpoznatiji bubnjar nove engleske jazz scene Moses Boyd svojim je prvijencem iznenadio sve koji su očekivali klasični jazz album. No, Dark matter je miks klasičnog jazza, elektronike, grimea i rok muzike, posvećen zagonetnosti crne materije u kozmosu koja se provlači svime, spajajući ljudi i njihove zvučne stilove u jednu cjelinu.
Poslušaj:
Eiko Ishibashi - Hyakki Yagyo (Black Truffle)
Eiko Ishibashi na svom novom albumu nastavlja propitivati japansku tradiciju. Ovdje obrađuje teme priča o duhovima i folkloru iz Edo perioda. Dvije duže kompozicije predstavljaju otklon od prijašnjeg minimalizma Ishibashi, jer ovdje je prisutna prava mapa zvukova – od japanskih tradicionalnih instrumenata, field recordinga, sintisajzera, elektronike, a cijelim albumom s vremena na vrijeme odzvanja šapat poezije Ikkyua Soyuna, pjesnika “lude poezije” iz 15 st. Zvučna slika u doslovnom značenju te riječi.
Poslušaj:
I za kraj, tri majstora improvizirane, eksperimentalne i ambijentalne muzike, koje ne treba specijalno predstavljati:
Chris Abrahams - Appearance (Room 40)
Pijanist The Necks, isporučio je vlasniku ROOM 40 Lawrenceu Englishu, još jednu ploču svojih ambijentalnih, repetitivnih pasaža. Čovjek koji svaki put, i nakon 30 godina proizvodi zvukove običnim dodirom tipke.
Poslušaj:
William Basinski - Lamentations (Temporary Residence Limited)
Legenda ambijenta, u doba kovida napravio je album posvećen lamentacijama. Ponovo sa svojim zvučnim sandukom od prije 40 godina. Tu se našao i sample jedne sevdalinke. Dovoljno.
Poslušaj:
Jim O’ Rourke - Steamrooms 2020 (Steamroom)
Majstor O Rourke ulazeći u svoj Steamroom svaki put iznova ulazi u izolaciju. Već godinama iz nje dobijamo Steamroom zapise, svaki put drugačije. Na ovoj listi su svi njegovi ulasci u studio ove godine.
Poslušaj:
コメント