Nakon godina brojnih eksperimenta implementacije UBI-a od strane vlada u zemljama poput Kanade, Finske i Portugala, izgleda kako će naredni period biti obilježen privatnom inicijativom koja dolazi prvenstveno iz kripto industrije. Korona kriza je veliki izazov za moć i hrabrost tehnološkog sektora da ponudi inovativan način financiranja i distribuiranja univerzalnog osnovnog dohotka. Prvo na razini pojedinačnih država, a u nekoj kasnijoj fazi možda čak i na globalnom nivou.
Piše: Vladimir Ćorić, AbrašRadio
Postpandemijske države i univerzalni osobni dohodak na tehnološki pogon
Nakon početnog šoka u ožujku, izazvanog zaustavljanjem naših svakodnevnih života i navika, zamrzavanje ekonomije je dovelo do gubitka milijuna radnih mjesta. Optimizam je pomalo vraćen ublažavanjem mjera i usvajanjem brojnih paketa financijskih stimulansa. Ali unatoč tome, na globalnom nivou tek od ove jeseni osjetit će se veliki učinci krize. To će prvenstveno biti vidljivo kroz stagnaciju ponude poslova na tržištu rada, iako će u ponekim zemljama biti nešto bolja situacija, ali nedovoljno značajna da prouzroči veći optimizam tržišta. Amerika je već podijelila svojim građanima po 1200 dolara kako bi ublažila učinke krize, ali ova mjera je imala više psihološki uticaj, nego sto je podigla gospodarstvo. Jednostavno, novac bez proizvodnje i potrošnje ne vrijedi mnogo. Drugi krug podjele „novca iz helikoptera“ se očekuje pred američke izbore u studenom.
Kada se podvuče crta, najviše su stradale takozvane BEACH (Booking, Entertainment and live events, Airlines, Cruises and Casinos, Hotels and Resorts) industrije, odnosno sektori online rezervacija smještaja, koncerti i drugi događaji uživo, avio industrija, kruzeri, kasina, te hoteli i resorti za odmor. Gubitak vrijednosti dionica u ovim sektorima u proteklim mjesecima iznosi zastrašujućih 332 bilijuna dolara. Ali gubitak se ne mjeri samo u novcu. Milijuni ljudi koji su ostali bez posla u ovim sektorima ne suočavaju se samo s financijskim problemima, tu je i pitanje mentalnog zdravlja, depresije, gubitka rutine i straha za budućnost. Očigledno je da živimo u vremenu kada će stabilnost i sigurnost posla biti luksuz rezerviran za jako mali procent ljudi, te se kolektivno moramo okrenuti idejama i eksperimentima koji mogu ojačati ljudsku solidarnost i pozitivno uticati na zajednicu. Pogotovo kada uzmemo u obzir asimetričnost ekonomskih okvira i praksi unutar kojih pojedinac egzistira. Oni radnici koji su unutar slobodnotržišnih okvira diskriminirani su u odnosu na one koji su privilegirani da rade za državni sektor, gdje se bez problema i straha od gubitka radnog mjesta može sve pauzirati i odgoditi. U privatnom sektoru je ovo nemoguće bez posljedica. Kao jedna od ideja koja može ublažiti štetu prouzrokovanu nestabilnostima je stara ideja univerzalnog osobnog ili temeljnog dohotka, odnosno plemenito razmišljenje da bi svako trebao imati pokrivene osnove životne potrebe poput hrane, stanovanja i odjeće.
Univerzalna osobna dividenda
Bivši grčki ministar financija Janis Varufakis smatra da je univerzalni osobni dohodak koristan model, te da je konačno vrijeme da se države ohrabre koristiti ga, posebno zbog ekonomske krize uzrokovane globalnom pandemijom. On također smatra problematičnim način na koji su koncipirani današnji sustavi socijalne pomoći. Način funkcioniranja ovih sustava ukazuje na određena stigmatiziranja siromašnih, zbog toga jer su prisiljeni da kroz razne birokratske procedure dokzuju da su zaista siromašni. Ovakav sistem je veoma skup, ne samo u financijskom smislu, nego i u emotivnom pogledu. Zbog načina na koji ljudi dolaze do socijalne pomoći, oni počinju razmišljati iz pozicije nekoga ko je neuspješan, nemoćan, te traži pomoć od kolektiva putem države. Tako da je neki generalni stav kako bi se siromašni ljudi osjećali bolje kada bi bez ikakvih suvišnih procedura i dokazivanja dobivali mjesečne iznose. Vrijeme potrošeno za birokratske forme i papirologiju bi mogli iskoristiti za traženje posla ili školovanje koje bi im omogućilo sticanje neke korisne vještine. Važno je napomenuti kako koncept UBI-a ne poznaje diskriminaciju. Svi punoljetni građani bi dobijali određenu mjesečnu naknadu, bez obzira na njihov imovinski status.
Osnovno pitanja je odakle novac za ovu vrstu naknade treba doći. Velika većina zagovaratelja ideje UBI-a primarno vidi porez kao izvor iz kojih će se ovaj dohodak financirati. Međutim, s ovim modelom se ne slaže Varufakis, primarno iz političkih razloga. On napominje kako postoji opasnost da neki radnik u tvornici bude ogorčen na nekoga tko leži kući i prima ovaj oblik potpore od države kroz poreze kojima on doprinosi, dok pomenuta lijenčina nema obvezu tražiti posao. Umjesto prikupljanja sredstava kroz poreze od svih građana, Janis Varufakis ima neke sasvim druge i zanimljive ideje. Njegova osnovna pretpostakva se temelji na mišljenju da je kapital Googlea, Facebooka i ostalih velikih tehnoloških divova društveno stvoren (dijelom čak i subvencioniran od strane države kroz razne fondove za inovacije), ali da benefite imaju samo vlasnici i dioničari.
Tu dolazimo do univerzalne temeljne dividende. To znači da novac ne bi dolazio od poreza, nego od postotka dobiti rasta dionica ovih kompanija. Ideja je da bi se iznosi novca stavljali u zajednički fond, iz kojeg bi se onda građanima jednako isplaćivala ova dividenda. Ukratko, kao što dioničari imaju pravo na isplatu dividendi, tako bi i korisnici ovih velikih tehnoloških platformi (koje profitiraju na korištenju naših osobnih podataka) postali jedna vrsta dioničara, dobitnika dividendi.
Iako je ideja i više nego primamljiva, ostaje nejasno postoji li mogućnost implementacije ovakvog modela izvan okvira nacionalnih država. U ovom slučaju svakako prednost ima Europska unija, koja definitivno ima potencijala da u budućnosti krene s testnom fazom jedne vrste europske osobne dividende, za što se uostalom i zalaže paneuropski politički pokret Janisa Varufakisa, DiEM 25.
Negativni porez kao mjera protiv siromaštva
Ali ovakve ideje ne dolaze samo s lijevog spektra. Brojni su konzervativni i desni zagovaratelji univerzalnog osobnog dohotka. Dežurna babaroga neoliberalizma, „zli“ ideolog deregulacije tržišta Milton Friedman je isto zagovarao jedan oblik univerzalnog dohotka, ali on je to nazvao negativni porez na dohodak, što je detaljnije napisao i objasni u svojoj knjizi "Kapitalizam i sloboda". Ukratko, ideja se odnosi na to da oni koji ne zarađuju dovoljno novca da pokriju osnovne životne potrebe, budu izuzeti od plaćanja poreza na plaću odnosno dohodak, te da im se od strane države nadoknadi novčani iznos koji im fali da dosegnu prag koji je potreban da bi podmirili svoje životne troškove.
Jedan od najsnažnih agrumenata po njemu je da bi ovakav pristup smanjio birokratski aparat:
"Trebamo zamijeniti brdo zasebnih programa socijalne skrbi jednim sveobuhvatnim programom dodataka u gotovini - negativnim porezom na dohodak. To će osigurati temeljni minimum svim osobama u potrebi, bez obzira na razloge njihovih potreba... Negativni porez na dohodak pruža sveobuhvatnu reformu koja bi učinkovitije i humanije učinila ono što naš sadašnji socijalni sustav čini neučinkovito i nečovječno."
Napredak tehnologije i Univerzalni osobni dohodak
Jedna od glavnih mantri zagovaratelja univerzalnog osobnog dohotka je da će robotizacija i daljnji razvoj tehnologije dovesti do gubitka radnih mjesta u mnogim industrijama. Oni imaju jednostavno rješenje - oporezovati robote, podijeliti novce i baviti se hobijima. Međutim, problematika je kompleksna i ne može biti rješenja samo kroz veće poreze.
Kod osobnog dohotka se susrećemo sa tri ključna pitanja: kako ga financirati, kako ga distribuirati, te kako spriječiti potencijalne zloupotrebe vezane za krivotvorenje identiteta.
U tom kontekstu, koncept blockchain tehnologije izgleda kao inovativna opcija koja ima potencijala da olakša i otkloni sve poteškoće koje se mogu pojaviti u procesu implementacije univerzalnog osobnog dohotka.
Jedan od temelja i najvećih argumenata za uvođenje ovog oblika dohotka je učinak debirokratizacije, odnosno smanjenje veličine aparata socijalne države, koji svojim pravilim i procedurama usporava i otežava procese. Blockchain mreža za distribuiranje dohotka čini se kao brz i efikasan način za obavljanje transakcije prema računima korisnika, ali i za verificiranje njihovih profila, tj. identiteta.
Osnovna pretpostavka je da su države nadležne i odgovorne za implementaciju UBI-a, te da on mora biti organiziran na razini nacionalne države, gdje vlada financira dohodak kroz poreze. Ali veliki problem predstavlja činjenica da je sve manje povjerenje u vlade širom svijeta. S obzirom da vlade do sada nisu imale uspješnije eksperimente koji bi imali jake argumente i brojke kao adut za implementaciju osobnog dohotka, prirodno su se pojavile privatne inicijative koje su ponudile inovativne načine testiranja i primjene UBI-a.
Jedan od zanimljivih kripto projekata je GoodDollar, inicijativa koja je programirana na Ethereum javnom blockchainu, te je bazirana na kriptovaluti “G$,”. Ideja je potekla od osnivača eToro platforme za trgovinu dionicama i forex parovima, te su je podržali skoro svi zaposlenici ove kompanije.
Ova valuta se distribuira učesnicima blockchain mreže kao forma univerzalnog osobnog dohotka. Svaka transakcija je nepovratno zabilježena unutar javne blockchain baze podataka, te se može lako ustanoviti da je uplata otišla na pravu adresu. Ono što je zanimljivo jest dinamika transakcije koja je bazirana na pametnom ugovoru koji sam izvršava unaprijed prikupljene i dogovorene mjesečne uplate.
Inicijator ove platforme Yonni Assia je pojasnio da novac koji se dijeli preko platfome zapravo dolazi od ljudi koji kupuju robu ili usluge preko ove kriptovalute, ali i od privatnih donatora i filantropa kojima se sviđa ova ideja.
GoodDollar model radi na sljedeći način. Najbitniji aspekt je motiviranje trgovine putem GoodDollar tokena između učesnika na zatvorenom online tržištu. U prvih pet mjeseci rada beta verzije ove platforme stotine učesnika su napravile preko više desetaka tisuća dolara prometa roba i usluga. Pored ovih transakcija, preko 300 učesnika platforme iskoristilo je svoj digitalni novčanik da putem GoodDollar tokena donira preko 100 000 dolara lokalnim izraelskim humanitarnim organizacijama koje se bore protiv posljedica koronavirusa.
Nakon godina brojnih eksperimenta implementacije UBI-a od strane vlada u zemljama poput Kanade, Finske i Portugala, izgleda kako će naredni period biti obilježen privatnom inicijativom koja dolazi prvenstveno iz kripto industrije. Korona kriza je veliki izazov za moć i hrabrost tehnološkog sektora da ponudi inovativan način financiranja i distribuiranja univerzalnog osnovnog dohotka. Prvo na razini pojedinačnih država, a u nekoj kasnijoj fazi možda čak i na globalnom nivou.
Osnovno pitanje je hoće li se države i vlade osjetiti ugroženo te blokirati ove inovacije ili će biti pragmatični i pomoći oko implementacija ideja koje nas mogu uvesti u novu eru globalnog blagostanja i brisanja siromaštva.
Podržano od strane:
Comentarios